The 1975 - (est/pa)tetika?

2/19/2017

Lijep pozdrav, drage moje!

Eto nam nedjelje, sutra je već ponedjeljak... Kako? Tješim se činjenicom da imamo još samo 3 mjeseca škole i onda imamo puna tri mjeseca odmora! Za danas sam vam pripremila malo drukčiji post, još jedan o glazbi, jer sam primjetila da vam se prošli takav (pjesme za koje ste davno trebali čuti) svidio.

U komentare mi ostavite mišljenje o ovakvim postovima i želite li da ih pišem još jer, zaista uživam pišući ih.

Svi moji prijatelji, obitelj i poznanici znaju da je vjerojatnost da imam slušalice u ušima kad god me vide 99%. Jako volim glazbu i mislim da u današnje vrijeme postoji mnogo dobrih izvođača koji ne dolaze do izražaja. Zato ja svim svojim prijateljima i onima koji su upoznati s mojim ukusom često djelim preporuke, iako rijetko tko sluša žanrove koje ja slušam. 

Ako ste ljubitelj osamdesetih i devesetih i same estetike tog razdoblja, baš kao ja, onda će vam ovaj bend postati svakodnevna rutina. Oni su spoj elektropopa, syntha, pop-rocka, indie-a i alternativa, a zovu se

The 1975. 

 

  The 1975 je britanski bend oformljen u Manchesteru 2002, a spojio je Matty-a (ovaj uvijek u crnom u centru pažnje, frontmen), George-a (ovaj lijevo kojeg je briga za život, bubnjevi), Adama (ful desno, jedini koji se trudi, električna gitara) i Ross-a (ovaj u prekul dolčeviti, bas) dok su pohađali srednju školu. 

 
Ime benda inspirirano je anegdotom koju je frontman Matty Healy doživio u svojem putovanju na Majorcu. Uglavnom, vidio je jednu vilu koju je vlasnik davno napustio i sad je služba za rušenje prisilno vadila namještaj da bi mogla praktički maknuti kuću i osloboditi gradilište. Namještaj je bio antikni, sve je bilo u stilu osamdesetih (bilo je ploča od Elvisa i Beatlesa). Od svih stvari, Matty je u ruke uzeo bilježnicu punu pjesama koje nije mogao svrstati: jesu li suicidalne ili slave život? Ono što mu je ostalo u pamćenju je bio datum napisan u desnom kutu 1.6.1975.

Bend je počeo raditi obrade nekih pjesama na manjim gažama, a onda su izbacili The 1975 EP, Music for Cars, Sex, IV i Facedown. Od studio albuma imaju tek dva: The 1975 (2013) i I Like It When You Sleep, for You Are So Beautiful yet So Unaware of It (2016).

Da ne pričam previše o povijesti i ostalim stvarima koje bi vas mogle dosađivati, ja bih vam željela reći zašto ja volim ovaj bend i zašto su mi prirasli srcu tako brzo.

Prva pjesma na koju sam naletila bila je fallingforyou i instantno sam se zaljubila u zvuk. To je bilo razdoblje kad nisam imala baš definiran glazbeni ukus i ležala sam uglavno na mainstream pop-u, prije jedno godinu i pol. The 1975 upoznao me sa žanrovima koji su me odvukli u prošlo stoljeće i razdoblje kad je glazba (po meni) bila bolja. Možda vaše mišljenje nije isto, naravno.

Kad se jednom zaljubite u taj zvuk mira i opuštanja, remixevi i dance pop vam više neće biti interesantni. The 1975 otvorio mi je vrata i prema drugim sličnim izvođačima koje danas slušam (The Neighbourhood, The Kooks, Arctic Monkeys, The Weeknd, Twenty One Pilots), ali mi i otkrio kako se zove taj žanr i gdje naginju izvođači koje sam slušala i prije njih, ali nisam znala smjestiti (Troye Sivan, Halsey, blackbear..).

One pjesme koje preporučam za početak su Somebody Else i Robbers jer su to zapravo poznatije pjesme. Ako im odlučite dati bolju šansu, vidjeti ćete kako su njihove starije pjesme ponešto tužnije. 

 

 
 Osim što pišu glazbu koja baš godi uhu, ona zaista ima neko značenje. Njihovi spotovi smišljani su u najmanje detalje, pogotovo u prvom videu. Ono što sam si obećala i pri čemu stojim jest da jednom u životu moram otići na njihov koncert. Njihovi koncerti su nezaboravno iskustvo prepuno emocija. 

Ovaj bend mi je jako drag i zbog stihova koji se nalaze u njihovim pjesmama. Svi su jako promišljeni i uglavnom su napisani po stvarnom događaju. Frontmen Matty Healy ne samo da ih sam piše, već daje i dio njih u sebe. Imao je teško djetinjstvo (majka s postporođajnom depresijom koja ga zapravo nikad nije istinski voljela dok nije prošao pubertet) i nikad nije našao sebe. Često u pjesmama zvuči da pjeva o djevojci i slično, ali najčešće se obraća svojim ovisnostima o drogama i alkoholu. Nikad  nije našao vjeru i u par navrata je u intervjuima rekao kako se osjeća kao netko tko ne spada apsolutno nigdje.

Na vrlo čudan način privlačni, ovaj bend će vas uhvatiti u začarani krug, ali samo ako imate estetiku koja naginje razdoblju osamdesetih i pomalo čudan smisao za ljepotu.

Ostavljam vas s jednom live verzijom (na koju se komotno možete rasplakati), a vi komentirajte kako su vam se svidjeli i jeste li već znali za njih.



Lana M.
lanammendes.official@gmail.com


Možda ti se svidi...

10 komentara

  1. Vrlo zanimljiv post. Čula sam za ovaj bend, odnosno čitala sam o njima, ali ih nikada nisam slušala. Moraću da poslušam ove pjesme koje si stavila u post, čine mi se super. Sjajno☺

    http://sosihappylife.blogspot.ba/

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nadam se da će ti se svidjeti! Hvala ti puno na komentaru!

      Izbriši
  2. Bit ću iskrena, ti si mene zaludila njima. Skinula sam si oba albuma i trenutno mi je najdraža pjesma Heart out. Stvarno su mi posebni i po meni imaju jako lijepe pjesme. :)❤
    Predivan post!

    hsretnisanjar.blogspot.hr

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Jaooo ovo mi je tako drago čuti! Uljepšala si mi dan! Hvala ti ❤

      Izbriši
  3. Često sam čitala o ovom bendu,ali nikako da ih poslušam.Na divan način si nam prikazala ovaj bend.Sigurno ću poslušati neku pjesmu!:)

    Minnah's Life

    OdgovoriIzbriši
  4. Odlican post i mogu ti reci da slusamo skoro identicnu muziku.♥:)

    Clan sam tvog bloga ako zelis uzvrati:

    aleksandrascorner.blogspot.ba

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. To mi je uvijek drago čuti, draga Aleks! Hvala ti

      Izbriši
  5. Odličan post. Voljela bih da pises vise ovakvih postova, stvarno sam uživala čitajući.

    Posjeti moj blog bilo bi mi drago: http://stroongana.blogspot.hr/?m=1

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Svakako budem, Ana! Hvala ti od srca❤

      Izbriši